Rječnik pojmova

  • A - DAT
  • Dir - F
  • H - K
  • L - RCA
  • ReW - S
  • T - V
  • X - X

AES/EBU

(Audio Engineering Society/European Broadcasting Union) Standard digitalnog prijenosa audiopodataka namijenjen profesionalnim svrhama. Rijedak je među zvučnim hardverom niske i srednje klase, no studijska ga oprema sve češće podržava. Njegov glavni nedostatak za masovno korištenje je visoka proizvodna cijena hardvera koji je za njega potreban, te je zbog toga razvijen sličan standard ali s manjim hardverskim zahtjevima, S/PDIF, koji je u potrošačkim krugovima mnogo češći.

ASIO

(Audio-streaming Input/Output) Napredni standard audiodrivera koji je Steinberg razvio kako bi zamijenio dotadašnje Windows drivere koji su se pokazali nedovoljno dobrima za visoke zahtjeve profesionalne primjene. S vremenom ih je prihvatila većina važnih proizvođača zvučnog hardvera, te se danas, uz ostale, ASIO driveri isporučuju sa svakom ozbiljnom zvučnom karticom, ali i priličnim brojem ostalih. Ključna prednost ASIO standarda u odnosu na ostale drivere je u boljoj kontroli i sinkronizaciji ulaznih i izlaznih kanala pojedinog sustava.

Close miking

Tehnika snimanja glazbenog instrumenta izbliza, kako bi se minimizirao šum, neželjeni odjek prostorije i zvuk ostalih instrumenata. Ova tehnika se često vidi u studijskoj praksi, dok je na koncertima gotovo isključivo pravilo. Razlozi zbog kojih se ne koristi uvijek su nedostatak prostornosti, "živosti" zvuka i što katkad mijenja karakter instrumenta. Naime, brojni instrumenti razviju svoj pravi akustički zvuk tek na udaljenosti od nekoliko metara.

DAT

(Digital Audio Tape) Standard pohrane digitalnog audiosignala na traku, koji je svojevremeno, prilikom dolaska digitalne studijske tehnike, uživao veliku popularnost – prije nego što su se pojavili vrlo povoljni hard-disk snimači s mogućnošću brze izmjene diska. Premda DAT nudi sve prednosti digitalnih sustava, njegov najveći problem je što se radi o mehaničkom sklopu s trakom, koji je podložan svim vrstama odgovarajućih kvarova (petljanju ili pucanju trake, problemima s ležajevima, itd.) i ne nudi brzo pozicioniranje na željeno mjesto snimke zbog potrebe za dugotrajnim fizičkim premotavanjem trake. Danas se DAT još uvijek može susresti u studijima, ali uglavnom samo kako bi studio mogao raditi i s eventualnim starijim snimkama koje su još uvijek uskladištene na DAT-u.

DirectSound

Vrsta audiodrivera koji se koriste u uobičajenom Windows radnom okruženju a razvio ih je Microsoft. Pokazali su se praktičnima za jednostavne svrhe (poput, primjerice, reprodukcije MP3 glazbe), ali tehnološki nedovoljno razvijenima za neke zahtjevnije svrhe. Zbog toga se u profesionalnoj upotrebi sve više susreću ASIO driveri koje je za tu svrhu razvio Steinberg.

DSP

(Digital Signal Processing - Digitalno procesiranje signala) Općenit naziv za bilo kakvo procesiranje digitalnog signala pomoću za to predviđenih algoritama. Može se odnositi na bilo koji tip signala (znanosti, videoprodukciji, radiokomunikacijama, itd.), ali se najčešće veže za zvuk. Pomoću dobrih DSP algoritama moguće je vjerno simulirati praktički sve efekte koji se inače događaju u stvarnoj, analognoj akustici (odjek, kašnjenje, filtriranje), ali i brojne druge. Zbog praktičnosti i niske cijene, digitalno procesiranje signala danas je mnogo popularnije od analognog.

Fader

Engleski, ali u praksi najrašireniji naziv za regulator glasnoće, osobito linearni (potezni), na studijskoj tonskoj konzoli. Standardni studijski faderi dugi su 12,5 cm premda se na uređajima namijenjenima entuzijastima i hobistima, zbog štednje prostora, koriste i kraći. Obično su označeni u decibelima (dB). Uz njih se veže razna dodatna terminologija: npr. fader-start označava automatsko prepoznavanje kad je fader aktiviran, što istovremeno pokreće i reprodukciju s nekog izvora zvuka koji je na njega spojen. Autofader je pak opcija programiranja automatskog ponašanja fadera za vrijeme neke izvedbe – naime, na naprednijim studijskim konzolama, oni su u pravilu motorizirani i mogu se vrlo brzo sami pokretati.

Finalizacija

Završni proces u studijskoj produkciji glazbe pri kojem se snimljeni materijali međusobno usklađuju (obično u smislu glasnoće) i raspoređuju u željeni raspored, čime su spremni za snimanje i masovnu proizvodnju – obično na CD. Bez dobre finalizacije, krajnji proizvod može zvučati neujednačeno ili subjektivno nelogično.

Hard-disk snimač

Uređaj, najčešće korišten u tonskom studiju, koji snima digitalni audiosignal na ugrađeni tvrdi disk i po potrebi ih reproducira. Praktički svi ovakvi sustavi podržavaju više kanala odjednom, a signal mogu primati kako analogno, tako i digitalno. Kod sustava koji raspolažu s vrlo mnogo kanala, ovakvi uređaji obično imaju više ugrađenih diskova kako bi rasporedili teret velikog protoka podataka na više izvora. Popularni su zbog jednostavnog korištenja (bez nedostataka trake), brzog rada, lake izmjenjivosti standardnih diskova i relativno jeftinog a pouzdanog hardvera na kojem su zasnovani, koji se inače ionako proizvodi za potrebe informatičke industrije.

HD

Fraza koja se koristi zajedno s nekim sustavom i koja naglašava kako on podržava visoku razlučivost: najviše se koristi kako bi razlikovala novu generaciju videa (HDTV) od stare (SDTV), ali povremeno i u kontekstu audiosustava i ostalih digitalnih koncepata koji nude bolju kvalitetu signala od prethodno korištenih standarda. Što se HD videa tiče, on je standardiziran i u dogledno vrijeme bi trebao zamijeniti postojeću klasičnu, analognu televiziju. Standardi podržavaju dvije televizijske HD razlučivosti: 1.280 x 720 piksela (nazvan 720i), te 1.920 x 1.080 piksela (istim principom nazvan 1080i). Na tržištu su već neko vrijeme televizori i dekoderi koji podržavaju ove razlučivosti, ali još uvijek vlada nestašica kanala koji u njima emitira – većinom zbog visokih troškova HD produkcije. Valja uočiti kako su HD formati u omjeru stranica od 16:9, za razliku od 4:3 korištenog pri klasičnoj televiziji i mnogim računalnim ekranima.

IEEE1394

(FireWire, i.Link) Vrsta računalnog hardverskog sučelja, često nazvana prema tržišnom imenu FireWire, ili rjeđe, i.Link. Razvio ga je Apple 1990. godine jer je postojala potreba za razmjerno jeftinim i lako implementabilnim sučeljem velike brzine koje bi nadomjestilo dotadašnji SCSI, potreban osobito za audio- i videoopremu koja je rukovala velikom količinom podataka. IEEE1394 je do danas postao prilično popularan kod takvih zahtjevnih uređaja, dok je za jednostavnije, osobito kućne primjene, dominantan jeftiniji i jednostavniji USB. Maksimalna brzina prijenosa koju ovaj standard podržava iznosi 400 Mbit/s (50 MB/s), no na tržištu je i nešto rjeđi IEEE1394b, s drukčijim, nekompatibilnim konektorom, koji nudi brzinu od 786 Mbit/s.

Kvantizacija

Neželjeni efekt koji se javlja kod svih vrsta digitalizacije analognog signala. Naime, budući da je bitni digitalni zapis u stanju zapisati samo konačan broj različitih razina zvuka, signali koji se po magnitudi nalaze između dvije moguće razine bit će zaokruženi na onu bližu i time izgubiti jedan dio informacije, tj. kvalitete signala. Međutim, ovaj se problem u praksi rješava vrlo visokim frekvencijama uzorkovanja i velikim brojem bitova za svaki uzorak, što je danas dovoljno dobro da se digitaliziran zvuk perceptivno ne može razlikovati od originalnog analognog. No, to je slučaj samo ukoliko je zvuk snimljen kvalitetno i nisu primjenjeni nikakvi dodatni efekti. No brojni efekti i eventualna lošija kvaliteta prvotne snimke mogu povećati kvantizaciju na dovoljnu razinu da postane čujna (pojavljuje se tzv. kvantizacijski šum), što se u studijskoj praksi uvijek pokušava izbjeći koliko je god moguće.

Loop

Posebna kategorija samplea namijenjena višestrukom ponavljanju. Na primjer, jedan takt bubnjeva koji, ukoliko se ponavlja bez pauzi, daje konstantan ritam u zadanoj mjeri i tempu. Loopovi se, kao i svi sampleovi općenito, koriste u produkciji, no valja ih koristiti s mjerom jer dugo ponavljanje istog zvuka slušateljima zvuči naporno i nerealno. Neki žanrovi, među kojima prednjači hip hop, su velikim dijelom utemeljeni upravo na kombiniranju loopova.

MIDI

(Musical Instrument Digital Interface) Prilično star (razvijen početkom 1980-ih) ali i dalje vrlo raširen standard digitalne komunikacije glazbenih instrumenata i studijske produkcijske opreme, najčešće tonskih konzola i računala. Instrument koji podržava MIDI šalje informacije kad je koji ton aktiviran, kojom glasnoćom, s kakvim dodatnim parametrima itd., a taj se zapis, obično na računalu na koje je instrument spojen, potom može snimiti, koristiti kao digitalni aranžman za virtualne instrumente, prebaciti u notni zapis, obrađivati i slično. Najčešći instrument koji podržava MIDI su klavijature ali ga nerijetko nude i elektronički bubnjevi, posebne izvedbe gitara, itd. MIDI se povremeno koristi i u suprotnom smjeru - kad uređaj šalje instrumentu digitalne podatke koje on potom svira putem ugrađenog generatora. Velika prednost korištenja MIDI tehnologije u studiju je u njegovoj fleksibilnosti, univerzalnosti i otpornosti na šumove (kojima je izravno analogno snimanje instrumenata inače podložno), ali se brojni muzičari, s druge strane, žale kako on ne prenosi brojne sitne detalje glazbene izvedbe koji su važni za ukupnu percepciju glazbe. Zbog toga se on u studijskoj praksi koristi umjereno, u slučajevima kad, u glazbenom smislu, "ne nanosi štetu". Premda se u načelu radi o vrsti protokola, nerijetko se pod nazivom MIDI misli i na zapis u ovom formatu, koji, kada je na računalu u obliku datoteke, obično nosi ekstenziju .MID ili .GMI. Dodajmo kako većina suvremenih mobitela podržava ovaj format za svoje melodije zvona.

Pretpojačalo

Pojačalo koje se nalazi na ulazu u tonsku konzolu ili neki drugi audiouređaj, koje pojačava slab analogni signal koji obično stiže iz mikrofona i dovodi ga na razinu za koju je uređaj prilagođen raditi. Ne treba ga brkati s izlaznim pojačalom odnosno pojačalom snage, koja se nalaze na drugom kraju ovog lanca uređaja. Za pretpojačalo je izuzetno važno da ima što manje inherentnog šuma, jer se bilo kakve neželjene smetnje iz njega kasnije provlače kroz cijeli proces obrade, bez obzira bio on analogan ili digitalan. Valja napomenuti kako ovo analogno pojačalo imaju svi uređaji koji snimaju mikrofonski signal, bez obzira je li njihovo glavno načelo obrade analogno ili digitalno. Ono nikad ne dolazi nakon analogno-digitalnog konvertera već prije njega.

RCA

Industrijsko ime za vrlo raširen tip konektora, koji je ime dobio prema tvrtki koja ga je razvila – Radio Corporation of America. Isprve je zamišljen kako bi omogućio spajanje gramofona na pojačala, no zbog praktičnosti, izdržljivosti i izuzetno niskih cijena proizvodnje postao je sveopće raširen i osim za audiosignale svih vrsta, često se koristi i za prijenos videa ili digitalnih signala. Glavni nedostatak RCA kabela je što svaki kanal traži svoju nezavisnu žicu, što u slučaju višekanalnih uređaja može dovesti do prilično kaotičnog spajanja. U slučaju audiokanala, najčešće se oni razlikuju po bojama konektora – desni kanal je u pravilu crvene boje, dok je lijevi crne ili bijele.

ReWire

Standard softverskih plug-inova za studijske snimateljske softvere koje razvija tvrtka Digidesign. Posrijedi mogu biti efekti, generatori, virtualni instrumenti, itd. budući da su “prolazni”, više ih se može kombinirati u jedan niz. Iako ne toliko široko rašireni kao VST standard, Rewire plug-inovi su prilično popularni i svi veliki proizvođači studijskog softvera ih nude u svojem asortimanu.

S/PDIF

(Sony/Philips Digital Interface Format) Standard sučelja za prijenos digitalnih audiozapisa koji su – kao što se vidi i iz imena – razvile tvrtke Sony i Philips. Nastao je na temelju nešto naprednijeg sučelja AES/EBU namijenjenog profesionalcima, kako bi slične prednosti ponudio i krajnjim korisnicima i entuzijastima a po nižoj cijeni. Najčešće se susreće u dvije varijante – koaksijalnoj u obliku jednokanalnog cinch kabela, ili optičkog, putem svjetlovodiča. Premda isprve rjeđe korišten zbog visokih cijena digitalne opreme, danas se S/PDIF može pronaći na gotovo svim naprednijim zvučnim računalnim karticama, pojačalima, audiotehnici općenito, a sve češće ga podržavaju i kućni zvučnici. Glavna prednost povezivanja audioelemenata digitalnom vezom poput S/PDIF-a je u otpornosti na vanjske utjecaje: za razliku od analognih veza, digitalne nisu podložne brujanju, šumovima, problemima s impedancijom ni interferencijama, niti se šum pojačava provođenjem signala kroz više uređaja (npr. u kaskadno povezanom sustavu efekt-procesora). Električki digitalni prijenos ipak je još koliko-toliko podložan problemima zbog korozija kabela (iako manje nego analogni), no to se može riješiti korištenjem optičkih vlakana, čija je trajnost, ukoliko se njima ispravno rukuje, praktički beskonačna.

Sample

Zvučna snimka, najčešće ne duža od nekoliko sekundi, koja se koristi kao "građevni element" za virtualne instrumente, synthesizere itd. Obično se radi o uživo napravljenoj snimci nekog tonskog instrumenta koja se potom razvlači i skuplja kako bi se iz nje dobila željena skala tonova, ili pak snimci udaraljke koja se u snimku dodaje ritmički. Virtualni instrumenti obično kombiniraju velik broj sampleova nekog instrumenta, odsviranog na različite načine i u različitim tonovima, kako bi zvučali realističnije i zaokruženije. Međutim, sampleovi mogu biti i općenito bilo kakvi tonski zapisi koji se snimci dodaju - bilo u obliku instrumenta, bilo u obliku efekta. Danas su na tržištu razne kolekcije izvrsnih profesionalnih sampleova, no brojni producenti ih vole snimati i kreirati sami kako bi imali posve autentičnu glazbu.

Streaming

Prenošenje bilo kakvog signala, najčešće video- ili audiozapisa, s jednog uređaja na drugi (ili na njih više), uz izravnu, tj. reprodukciju "uživo" na potonjem. Najbolji primjer je klasična televizija, kod koje se signal prima i gleda istovremeno. Naravno, za ovu svrhu kanal kojim se zapisi šalju mora biti dovoljno propustan kako bi omogućio prijenos željenih podataka u realnom vremenu. Ovaj je koncept sve važniji u svijetu računala, jer se sve više digitalnih videosignala streama putem Interneta, dok je to kod zvuka već dugo slučaj (npr. kod web-radija). Suprotno od streaminga su paketni prijenosi, kod kojih se podaci šalju po potrebi u valovima, ili offline rad, kod kojeg se svi sadržaji prvo prebace na lokalno skladište podataka na ciljnom uređaju, te tek potom reproduciraju. Oba načina prijenosa imaju svoje prednosti i nedostatke, te izbor podesnijeg ovisi o svrsi kojoj sistem služi.

TRS

(Tip-Ring-Sleeve) Jedan od najstarijih tipova audiokonektora (stariji od 100 godina) ali i dalje u širokoj upotrebi zbog praktičnosti, malih dimenzija i jeftine proizvodnje. Postoji u verzijama s dva, tri i četiri voda, tj. u audioizvedbi, u mono, stereo odnosno trokanalnoj izvedbi, dok je nulti vod ujedno spojen i na oklop kabela. U originalnoj izvedbi u kojoj je promjer konektora 6,3 milimetra (po čemu se ovaj konektor često i naziva), ovaj je konektor i dalje standard za spajanje kvalitetnijih slušalica, uključivo studijske, i analognih električnih instrumenata. S obzirom na nepraktično velike dimenzije za suvremene prijenosne uređaje, danas je u čestoj upotrebi i njegova minijaturizirana verzija promjera 3,5 mm koja se susreće kod slušalica i, primjerice, zvučnih kartica za računala. Katkad se susreće i još manja varijanta promjera 2,5 mm. Premda praktični za spomenute namjene, ovi konektori nikada nisu dosegli šire korištenje u ozbiljne svrhe jer im je kontaktna površina relativno mala i zbog toga ima nešto veći električki otpor (osobito u slučaju da su kontakti korodirali), što rapidno snižava kvalitetu signala koji se njima prenosi – barem kada je posrijedi prijenos analognih a ne digitalnih signala, što je kod ovog konektora gotovo uvijek slučaj.

USB

(Universal Serial Bus) Vrsta digitalnog hardverskog sučelja koje obično povezuje računala s perifernim uređajima. Razvijeno je sredinom 1990-ih godina kako bi nadomjestilo stare IEEE1294 (LPT) i RS232 (COM) standarde te ponudilo univerzalan konektor za spajanje miša i tipkovnica. No s vremenom se USB u praksi pokazao dovoljno praktičnim da se putem njega spajaju gotovo svi računalni periferni uređaji te je danas globalno najkorištenije računalno sučelje, putem kojeg se spajaju pisači, skeneri, igraća oprema, MP3 playeri, zvučni sustavi, mjerni instrumenti, VoIP telefoni i štošta drugo. Osim za prijenos podataka, periferni uređaji često USB koriste i za napajanje. USB je u svojoj prvoj verziji nudio maksimalnu brzinu prijenosa podataka od 1,5 Mbit/s (187.5 kB/s), ali je kasnije nadograđen u USB 2.0, 320 puta brži, s propusnošću od 480 Mbit/s (60 MB/s), iako u praksi gotovo niti jedan uređaj doista ne iskorištava taj potencijal. USB je serijski način prijenosa podataka, tj. podaci se prenose jedan po jedan, za razliku od paralelnih prijenosa kod kojih se grupe podataka šalju odjednom, "u valovima".

Virtualni instrument

Softver, obično upogonjen na računalu, koji generira zvuk nekog instrumenta sukladno korisničkim uputama i potom se koristi kao i bilo koji drugi audioulaz na računalu - može ga se snimiti, svirati kroz zvučnike, itd. Virtualni instrument ne mora nužno emulirati zvuk nekog realnog instrumenta, već može biti i posve sintetički, a većina ih se, osim kroz korisnički unaprijed programirane aranžmane i sekvence, može svirati i uživo, obično izravno kroz MIDI sučelje. Na tržištu postoji mnogo takvih virtualnih instrumenata, svaka njihova nova generacija zvuči sve prirodnije i realnije, te je njihovo korištenje sve češća studijska praksa, osobito kad su posrijedi bubnjevi i bas. Ne podržavaju svi softveri sve virtualne instrumente, već postoji nekoliko njihovih formata - primjerice, ReWire, VST, i slični. Brojni programi i virtualni instrumenti podržavaju više formata odjednom, ali pri planiranju projekta snimanja obično treba na ovakve stvari obratiti pažnju unaprijed.

VST

(Virtual Studio Technology) Standardizirani protokol komunikacije između audioprograma, njihovih dodatnih plug-inova i ostalih elemenata, uglavnom korišten za profesionalne svrhe. Razvio ga je Steinberg 1996. kako bi uveo red u dotadašnji kaos formata na području programa za obradu zvuka. Danas je postao općeprihvaćen i podržava ga širok spektar profesionalnih aplikacija i plug-inova, i nije ograničen samo na Steinbergove proizvode. Valja napomenuti kako VST plug-inovi u pravilu traže njihov odgovarajući VST host-program koji njima upravlja, a svrhe plug-inova mogu biti različite: generatori zvuka, virtualni instrumenti, prolazni efekti, koderi, itd.

XLR

(eXtremely Low Resistance) Studijski audiokonektor, široko prihvaćen u svijetu profesionalne produkcije i dobrom dijelu poluprofesionalne. Zamišljen je za stereo audiosignale (premda se, naravno, konektorima može prenositi bilo kakav signal) i prenosi nezavisna dva kanala, kao i poseban vod koji nosi "nulu", tj. njima inverzni kanal. (U stručnim krugovima se ovakvi vodovi nazivaju balansiranima.) Njegova važna prednost u odnosu na RCA kabele je što mu je taj vod odvojen od voda za kabelski oklop, što ga čini otpornijim na interferencije, šumove i slične smetnje, iako je konstrukcijski nešto kompleksniji za proizvodnju.
neki sadrzaj
ac